Karcinom mokraćnog mjehura

Karcinom mokraćnog mjehura

Mokraćni mjehur organ je u tijelu koji pohranjuje, a zatim izbacuje mokraću. Mokraća dolazi iz bubrega kroz mokraćne cijevi u mjehur tijekom dana i noći te se zadržava u mjehuru sve dok ne dođe vrijeme za uklanjanje mokraće tj. obavljanje nužde. Opisani sustav vrlo je učinkovit te o njemu obično ne razmišljamo dok ne dođe do pojave određenih problema. Za većinu ljudi sustav vrlo dobro funkcionira tijekom života, uz povremene urinarne infekcije koje mogu zahtijevati liječenje antibioticima. Međutim, ponekad problem može biti ozbiljniji od toga, posebice kada je riječ o karcinomu mokraćnog mjehura. 

Karcinom mokraćnog mjehura najčešći je malignitet mokraćnog sustava. U 2022. godini u Hrvatskoj je dijagnosticirano 1118 novih slučajeva oboljelih od karcinoma mokraćnog mjehura. Karcinom mokraćnog mjehura predstavlja 6 % ukupne incidencije od malignih bolesti u muškoj populaciji u Hrvatskoj, dok kod žena čini 3 % ukupne incidencije. 

Simptomi

Najvažniji simptom karcinoma mjehura je pojava krvi u mokraći. Može biti očita, primjerice, kada je  mokraća jarko crvene ili ružičaste boje, dok ponekad ne mora biti vidljiva te može biti otkrivena tek testiranjem uzoraka mokraće.

Simptomi mogu biti neki od sljedećih:

• urinarne infekcije koje se ne povlače nakon tretmana antibioticima,

• bol prilikom mokrenja,

• česta potreba za mokrenjem,

• umor,

• bolovi u trbuhu,

• gubitak tjelesne mase,

• inkontinencija,

• bolovi u donjem dijelu leđa.

Ipak kod vrlo malog broja oboljelih javit će se svi navedeni simptomi. 

Čimbenici rizika

Prema izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije incidencija karcinoma mokraćnog mjehura značajno varira među različitim geografskim regijama. Standardizirane stope incidencije gotovo su tri puta veće u razvijenim područjima u usporedbi s manje razvijenim zemljama (9,5 naspram 3,3). Ove razlike uglavnom proizlaze iz razlike u konzumaciji duhana, pretilosti, konzumaciji alkohola i prekomjernoj uporabi crvenog mesa.

Iako je rizik od nastanka karcinoma mjehura multifaktorijalni, pušenje cigareta ostaje najčešći čimbenik rizika. Procjenjuje se da je pušenje odgovorno za polovicu svih slučajeva ovog karcinoma. Negativni učinci pušenja ovise o intenzitetu i trajanju pušenja. Prema nedavnoj analizi, postoji jaka povezanost između uporabe duhana i incidencije te smrtnosti od karcinoma mjehura, što je izraženije kod muškaraca nego kod žena. Na globalnoj razini, stope uporabe duhana su u padu, ali je malo vjerojatno da će ciljana smanjenja od 30 % do 2025. godine, postavljena od strane Globalnog akcijskog plana za prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti (2013.–2020.) Svjetske zdravstvene organizacije biti ostvarena u većini zemalja. U međuvremenu, smanjenje prevalencije pušenja cigareta u europskim zemljama konačno je popraćeno sporim smanjenjem smrtnosti specifične za karcinom mjehura. Taj pad nije rezultat samo smanjenja raširenosti pušenja, već i boljeg i bržeg pristupa visokokvalitetnoj medicinskoj skrbi, što omogućava rano otkrivanje potencijalno smrtonosne bolesti. Analiza incidencije karcinoma mjehura u razvijenim zemljama tijekom posljednjih godina pokazuje rastući trend incidencije s odgovarajućim padom smrtnosti specifične za karcinom mjehura.  Kod većine oboljelih (75 %) dijagnosticira se ne-mišićno invazivni rak mokraćnog mjehura, dok je u 25 % slučajeva rak već zahvatio dublje slojeve stijenke mjehura ili metastazirao.

Dijagnostika

Kako bi se postavila dijagnoza karcinoma mjehura napravit će se niz testova. Mnogi od simptoma karcinoma mjehura isti su kao i simptomi koje imaju osobe s infekcijom mokraćnog sustava stoga je važno napraviti nekoliko testova kako bi se isključila druga stanja prije nego što se dijagnosticira karcinom. 

Najčešći postupci koji se koriste za postavljanje dijagnoze karcinoma mjehura su:

• test mokraće (istovremeno s kliničkim pregledom i krvnim testom)

• ultrazvuk bubrega, mokraćnih cijevi i mjehura

• fleksibilna cistoskopija

• CT ili MRI skener

Testovi mokraće ponekad se provode u ranoj fazi kako bi se donijela odluka o nužnosti daljnjih pretraga. Postoji nekoliko vrsta testova mokraće. Prvi je test na nevidljivu krv u mokraći. Drugi je test za uzorak mokraće u sredini mlaza, a pomaže utvrditi postoji li infekcija u mokraći. Treći test je urinarna citologija, koji za cilj utvrditi prisutnost malignih stanica u mokraći. 

Neki oboljeli mogu biti upućeni na ultrazvučni pregled. Ultrazvučnim pregledom moguće je vidjeti vidjeti postoje li znakovi i pojave abnormalnosti u mjehuru ili bubrezima.  Moguće je, nakon početnih pretraga, utvrditi postojanje karcinoma. Međutim, neki slučajevi su teško uočljivi pa će biti potrebni daljnji testovi poput cistoskopije ili CT/MRI snimanja. 

Cistoskopija je medicinski postupak koji omogućuje urologu da pregleda unutrašnjost mjehura pomoću posebnog instrumenta, cistoskopa. Postoje dvije vrste cistoskopije: fleksibilna, koja se obavlja uz lokalnu anesteziju, i kruta, koja se koristi za uzimanje uzoraka ili uklanjanje tumora. CT skener je napredna dijagnostička metoda koja koristi rendgenske zrake za stvaranje detaljnih slika unutrašnjosti tijela, uključujući mjehur, mokraćne cijevi i bubrege, a kontrastna tvar može pomoći u dobivanju jasnije slike. MRI skener, pak, koristi magnetske valove za stvaranje slika unutarnjih organa, pružajući precizne informacije bez upotrebe ionizirajućeg zračenja. 

Liječenje

Liječenje karcinoma mokraćnog mjehura obuhvaća različite pristupe koji ovise o stadiju bolesti, zdravlju oboljelog i specifičnostima tumora. Za bolesnike u ranim fazama, kada je tumor lokaliziran, obično se preporučuje uklanjanje tumora ili cijelog mokraćnog mjehura. Kod uznapredovalih stadija, tretmani uključuju kemoterapiju, imunoterapiju i nove ciljanje terapije. Kemoterapija može značajno poboljšati preživljavanje, a kombinacije lijekova kao što su kemoterapijski lijekovi s manje nuspojava često su preferirane. Imunoterapija, koja koristi tijelo za borbu protiv karcinoma, također pokazuje obećavajuće rezultate, osobito kod oboljelih koji nisu kandidati za standardne kemoterapije. U situacijama kada kemoterapija nije učinkovita, alternativne terapije uključuju korištenje specifičnih terapija koje ciljaju na mutacije u stanicama karcinoma ili koriste antitijela za precizno napadanje tumora. Novi pristupi poput kombinacije kemoterapije s imunoterapijom ili specifičnim lijekovima koji ciljaju određene molekule karcinoma također su pokazali visoku učinkovitost, dajući oboljelima bolje šanse za kontrolu bolesti.

Literatura: 

Dobruch, J., &Oszczudłowski, M. (2021). BladderCancer: CurrentChallengesand Future Directions. Medicina, 57(8), 749. 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske. Incidencija raka u Hrvatskoj 2018., Bilten 43, Zagreb, 2020. 

Lenis, A. T., Lec, P. M., Chamie, K., &Mshs, M. D. (2020). BladderCancer: A Review. JAMA, 324(19), 1980–1991. 

Burger, M., Catto, J. W., Dalbagni, G., Grossman, H. B., Herr, H., Karakiewicz, P., Kassouf, W., Kiemeney, L. A., La Vecchia, C., Shariat, S., & Lotan, Y. (2013). Epidemiologyandriskfactorsofurothelialbladdercancer. European urology, 63(2), 234–241.