Kretanje kao lijek: što tjelovježba stvarno donosi ženama s ginekološkim karcinomom

Dijagnoza ginekološkog karcinoma predstavlja jedno od najzahtjevnijih životnih iskustava. Uz suočavanje sa samom bolešću, žene prolaze kroz operacije, kemoterapiju, radioterapiju ili hormonsko liječenje, a posljedice često ostaju prisutne i dugo nakon završetka terapije. Umor, gubitak mišićne snage, smanjena kondicija, poremećaji spavanja, depresivni simptomi, limfedem i strah od povratka bolesti mogu značajno narušiti kvalitetu života.
Dobra je vijest da sve više znanstvenih istraživanja pokazuje kako tjelesna aktivnost može biti važan dio oporavka. Iako vježbanje nije lijek za rak niti može zamijeniti onkološko liječenje, danas postoje čvrsti dokazi da može pomoći ženama da lakše podnesu liječenje, brže vrate funkcionalnost organizma i poboljšaju svakodnevnu kvalitetu života.

Vježbanje kao dio liječenja
Nekada se ženama tijekom liječenja raka preporučivao gotovo potpuni odmor. Danas znamo da dugotrajno mirovanje često dodatno pogoršava umor, ubrzava gubitak mišićne mase i smanjuje tjelesnu sposobnost. Zbog toga međunarodne onkološke smjernice sve više naglašavaju važnost prilagođene tjelesne aktivnosti tijekom i nakon liječenja.
Najviše istraživanja provedeno je kod žena oboljelih od karcinoma jajnika i endometrija, dok je manje podataka dostupno za karcinom vrata maternice, vulve i rodnice. Unatoč tome, rezultati različitih istraživanja pokazuju vrlo sličan obrazac – žene koje ostaju tjelesno aktivne uglavnom imaju manje tegoba i bolju kvalitetu života od onih koje potpuno prestanu vježbati. 

Što kažu istraživanja?
Dosadašnji znanstveni dokazi pokazuju da tjelovježba najviše doprinosi smanjenju umora, poboljšanju raspoloženja, povećanju mišićne snage, boljoj tjelesnoj funkciji i kvalitetnijem snu. Brojne žene nakon liječenja navode da se lakše vraćaju svakodnevnim aktivnostima, osjećaju sigurnije pri hodanju, imaju više energije i ponovno stječu osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom.
Koristi nisu ograničene samo na fizičko zdravlje. Redovita tjelesna aktivnost može smanjiti simptome anksioznosti i depresije, poboljšati samopouzdanje te olakšati povratak društvenim i obiteljskim aktivnostima. Upravo je kvaliteta života jedan od ishoda koji se najdosljednije poboljšava u gotovo svim istraživanjima.
S druge strane, još uvijek nema dovoljno dokaza da sama tjelovježba može smanjiti rizik od povratka bolesti ili produljiti preživljenje kod žena s ginekološkim karcinomima. Pojedine studije pokazuju ohrabrujuće naznake, osobito kod karcinoma jajnika, ali za konačne zaključke bit će potrebna veća randomizirana istraživanja. 

Karcinom jajnika – aktivnije žene lakše podnose kemoterapiju
Kod karcinoma jajnika liječenje često uključuje opsežnu abdominalnu operaciju i višemjesečnu kemoterapiju. Upravo u tom razdoblju mnoge žene osjećaju izrazit umor, gubitak snage i smanjenu pokretljivost.
Velika australska OPAL studija pokazala je da su žene koje su tijekom kemoterapije bile tjelesno aktivnije imale manje izražen umor, manje neuroloških nuspojava liječenja te su općenito bolje podnosile terapiju. Iako istraživanje nije dokazalo da tjelovježba produljuje život ili povećava uspješnost liječenja, rezultati jasno upućuju na to da redovito kretanje može olakšati prolazak kroz zahtjevno razdoblje kemoterapije. 
Važno je naglasiti da to ne znači intenzivne treninge. Kod većine žena dovoljno je postupno povećavati razinu aktivnosti, uz poštivanje ograničenja nakon operacije i preporuka liječnika.

Nakon liječenja karcinoma endometrija
Karcinom endometrija jedan je od najčešćih ginekoloških karcinoma, a velika većina žena koje ga prežive, čak 78%, živi dulje od deset godina nakon dijagnoze. No taj dugi životni vijek nosi i svoju cijenu: ove pacijentice imaju najveći teret pridruženih bolesti od svih skupina dugoročnih preživjelih od raka. Kod njih su iznimno česte pretilost i nezdrave životne navike i pridružene bolesti poput šećerne bolesti ili povišenog krvnog tlaka. Stopa smrtnosti kod ovih žena može biti i do 16 puta viša nego kod vršnjakinja iz opće populacije, a vodeći uzrok smrti nije sam karcinom, nego kardiovaskularne bolesti. Upravo zato promjena životnih navika može imati velik utjecaj na njihovo dugoročno zdravlje.
Čak 91% ovih žena ne dostiže preporučenu razinu tjelesne aktivnosti za onkološke bolesnike (najmanje 150 minuta umjereno intenzivnog aerobnog treninga i 20 minuta treninga otpora tjedno). Prosječan  dnevni broj koraka iznosi samo 1.309 — u odnosu na 7.409 koraka kod žena s karcinomom dojke. Žene liječene od karcinoma endometrija suočavaju se sa specifičnim preprekama. Uz uobičajene simptome poput boli, neuropatije i umora, često se javljaju i jatrogena menopauza, limfedem donjih ekstremiteta te disfunkcija mokraćnog sustava. Tome se pridružuju i psihosocijalne prepreke, nesigurnost oko toga koja je razina tjelesne aktivnosti sigurna, stigma povezana s pretilošću (strah od osude u teretani ili na javnim mjestima) te nedostatak informacija od zdravstvenih djelatnika.
Programi koji kombiniraju tjelesnu aktivnost, edukaciju i zdravu prehranu pokazali su da mogu poboljšati kvalitetu života, povećati motivaciju za promjenu životnih navika i pomoći ženama da se osjećaju sigurnije tijekom oporavka. Posebno se pokazalo kako grupni programi i stručna podrška povećavaju uspješnost održavanja zdravijih navika.
Zanimljivo je da su i relativno male promjene u svakodnevnoj aktivnosti bile povezane s boljim osjećajem zdravlja, čak i kada nisu dovele do velikog gubitka tjelesne mase. 

Limfedem donjih ekstremiteta: sigurno, ali ne i rješenje problema
Kod žena koje nakon kirurškog liječenja ginekološkog karcinoma razviju limfedem nogu, tjelovježba se pokazala izvedivom i sigurnom, no nažalost nema nekog značajnog učinka na sam limfedem. Drugim riječima, vježbanje ovdje vjerojatnije doprinosi općem funkcioniranju i simptomatskom olakšanju nego što uklanja samu oteklinu.

Koja je vrsta tjelovježbe najbolja?
Ne postoji jedan idealan oblik vježbanja koji odgovara svim ženama. Najbolje rezultate pokazuje kombinacija aerobne aktivnosti i vježbi snage.
Aerobne aktivnosti uključuju hodanje, nordijsko hodanje, vožnju bicikla, plivanje ili lagano planinarenje, dok trening snage obuhvaća vježbe s elastičnim trakama, laganim utezima ili težinom vlastitog tijela.
Takva kombinacija doprinosi očuvanju mišićne mase, poboljšava ravnotežu i izdržljivost te olakšava obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Osim toga, sve više stručnjaka preporučuje smanjivanje vremena provedenog sjedeći jer se pokazalo da dugotrajno sjedenje može biti povezano s izraženijim umorom.

Koliko treba vježbati?
Većina međunarodnih preporuka savjetuje najmanje 150 minuta umjereno intenzivne aerobne aktivnosti tjedno uz dva treninga snage, kada to zdravstveno stanje dopušta.
Međutim, za žene koje prolaze kroz liječenje ili se oporavljaju nakon operacije mnogo je važnije krenuti postupno nego ostvariti zadani broj minuta. Nekima će početni cilj biti desetominutna šetnja, dok će druge moći postupno povećavati trajanje i intenzitet aktivnosti.
Najvažnije je da je program prilagođen dobi, vrsti liječenja, mogućim komplikacijama i trenutačnom zdravstvenom stanju.

Kada treba biti na oprezu?
Iako je tjelovježba uglavnom sigurna, postoje situacije kada je potreban poseban oprez. Nakon velikih kirurških zahvata potrebno je poštovati preporuke kirurga o opterećenju trbušne stijenke. Tijekom kemoterapije intenzitet aktivnosti treba prilagoditi razini umora i laboratorijskim nalazima, a kod pojave temperature, jače boli, vrtoglavice ili izražene slabosti potrebno je privremeno prekinuti vježbanje i javiti se liječniku.
Zbog toga je idealno da program vježbanja bude izrađen u suradnji s onkologom, fizioterapeutom ili kineziologom educiranim za rad s onkološkim bolesnicima.

Aktivan život kao dio oporavka
Posljednjih desetak godina značajno je promijenilo naše razumijevanje uloge tjelesne aktivnosti u onkologiji. Danas više nema dvojbe da je prilagođena tjelovježba sigurna za većinu žena liječenih zbog ginekoloških malignih bolesti te da može ublažiti umor, poboljšati tjelesnu sposobnost, raspoloženje i kvalitetu života.
Iako još uvijek ne možemo tvrditi da vježbanje smanjuje rizik od povratka bolesti ili produljuje preživljenje, ono predstavlja važan dio suvremene rehabilitacije. Svaki dodatni korak, svaka šetnja i svaka vježba snage mogu pomoći ženama da ponovno steknu osjećaj sigurnosti, samostalnosti i povjerenja u vlastito tijelo.
Upravo zato danas se sve više govori da tjelesna aktivnost nije samo preporuka za zdrav način života, nego sastavni dio potpornog liječenja žena oboljelih od ginekoloških karcinoma.

Literatura:

• Rose GL, Stewart EM, Clifford BK, et al. Efficacy of exercise interventions for women during and after gynaecological cancer treatment - a systematic scoping review. Support Care Cancer. 2023;31(6):342. 
• Ross TL, Na R, Au-Yeung G, et al. Are exercise and sitting time during chemotherapy for ovarian cancer associated with treatment-related side-effects, chemotherapy completion and survival?. Gynecol Oncol. 2024;190:53-61. 
• Shearsmith L, Truscott H, Fisher A, et al. Physical activity interventions in women treated for endometrial cancer: a scoping review. J Cancer Surviv. Published online November 28, 2025. 
• Koutoukidis DA, Beeken RJ, Manchanda R, et al. Diet, physical activity, and health-related outcomes of endometrial cancer survivors in a behavioral lifestyle program: the Diet and Exercise in Uterine Cancer Survivors (DEUS) parallel randomized controlled pilot trial. Int J Gynecol Cancer. 2019;29(3):531-540.
• Hsu YY, Nguyen TT, Chou YJ, Ho CL. Effects of exercise on lower limb lymphedema in gynecologic cancer: a systematic review and meta-analysis. Eur J Oncol Nurs. 2024;70:102550.