Pesticidi i rak: rezultati nove velike studije

Kad je riječ o pesticidima i raku, znanost nije do sada uspjela dati jednoznačan odgovor uzrokuju li pesticidi rak ili ne. U znanstvenoj literaturi mogu se pronaći različita istraživanja među kojima su neka pronašla povezanost između pesticida i raka, dok druga tu povezanost nisu uspjela potvrditi. Često zaključak istraživanja glasi kako nema dovoljno dokaza da bi se mogao donijeti konačan zaključak. Problem pritom nije samo u tome što rezultati nisu uvijek suglasni, nego i u činjenici da je izloženost pesticidima iznimno teško proučavati u stvarnim uvjetima. Laboratorijski pokusi mogu testirati jednu tvar u kontroliranoj dozi, dok su ljudi u stvarnom životu izloženi složenim smjesama različitih kemikalija, često kroz dulje razdoblje i različitim putevima, zbog čega su istraživanja o utjecaju pesticida na zdravlje iznimno zahtjevna.
 

Ni nakon desetljeća istraživanja nemamo konačan zaključak uzorkuju li pesticidi rak

Umjesto da se oslanjaju na rezultate samo jedne studije, istraživači su pokušali sagledati što pokazuje veći broj dosadašnjih istraživanja. Zato su pregledali već objavljene znanstvene preglede o pesticidima i raku – pristup poznat kao umbrella review. Od više od 500 pronađenih radova, nakon detaljnog odabira u analizu je uključeno 30 relevantnih pregleda. Za rak dojke, pluća i debelog crijeva pronađeno je malo dokaza koji bi upućivali na jasnu povezanost s pesticidima. Zaključci dostupnih istraživanja uglavnom su bili oprezni, a nijedan pojedinačni pesticid nije se pouzdano povezao s tim vrstama raka.

Kod raka prostate rezultati su bili nešto složeniji. Za neke pesticide, poput 2,4-D-a (2,4-diklorofenoksioctena kiselina), atrazina i organofosfata, većina analiza nije pronašla značajnu povezanost. Metil-bromid i organoklorni pesticidi izdvojili su se kao mogući izuzeci, ali i tu su dokazi bili ograničeni.

Najviše različitih rezultata bilo je kod ne-Hodgkinovog limfoma (NHL). Primjerice, dvije analize pronašle su blago povećan rizik povezan s 2,4-D-om, dok ga druga analiza nije pronašla. Slična je situacija bila i s glifosatom. Neki pregledi nisu pronašli povezanost s NHL-om, dok su druge analize pokazale blago povećan rizik, oko 1,3 do 1,5 puta.

Zašto je tako teško dokazati uzročnost?

Jedan od ključnih problema jest način na koji se procjenjuje izloženost. U različitim istraživanjima „visoka“ ili „dugotrajna“ izloženost ne znači nužno isto. U jednoj analizi 2,4-D-a dugotrajna izloženost u jednoj je studiji značila sedam dana korištenja, a u drugoj deset godina. Takve se kategorije potom uspoređuju međutim ne bi trebale.

Dodatni problem predstavljaju razlike u kvaliteti studija i zavaravajući čimbenici, poput obiteljske povijesti bolesti. Kada su se u nekim analizama zasebno promatrale kvalitetnije studije, procjene rizika znale su se dramatično promijeniti. Problem predstavlja i oslanjanje velikog broja pregleda na jednu veliku kohortu, američku Agricultural Health Study, što ograničava neovisnost dokaza.

Epidemiološki dokazi iz posljednjeg desetljeća ne daju snažnu ni dosljednu potporu tvrdnji da profesionalna izloženost pesticidima uzrokuje rak. Međutim, pojedine aktivne tvari imaju statistički značajnu povezanost s karcinomom. 

U novoj velikoj studiji karta okoliša postala je dio istraživanja raka

Jedan noviji pristup pokušao je zaobići dio problema karakterističnog za klasične epidemiološke studije. Umjesto procjene izloženosti samo na temelju zanimanja ili individualnih podataka, istraživači su pokušali rekonstruirati kako se stvarne smjese pesticida kreću kroz okoliš Perua.

Napravili su model koji prati što se događa s 31 najčešće korištenom vrstom pesticida nakon što se poprska po poljima, primjerice raspadaju li se brzo, ostaju li u zemlji ili završe u vodi. Za to su koristili podatke o kiši, terenu i tlu iz razdoblja 2014.–2019. Tako su dobili neku vrstu karte na kojoj se vidi gdje je u državi rizik od pesticida veći, a gdje manji.

Da provjere je li karta točna, uzeli su uzorke kose od 50 ljudi iz različitih dijelova zemlje. Pokazalo se da tamo gdje je karta pokazivala veći rizik, i u kosi je stvarno bilo više pesticida. Više od trećine zemlje spada u područja s umjerenim ili visokim rizikom. 

Usporedba karte pesticida i područja raka

Nakon toga su tu kartu usporedili s podacima o raku u Peruu za razdoblje 2007.–2020., točnije sa više od 158.000 zabilježenih slučajeva raka.

Kad su spojili kartu rizika i podatke o raku, pronašli su 436 mjesta gdje je raka bilo znatno više nego što bi se očekivalo i pokazalo se da su na tim mjestima ljudi bili više izloženi pesticidima. Ljudi su ondje u prosjeku imali više nego dvostruko veći rizik od raka, najčešće raka probavnog sustava, pluća, kože, ženskih spolnih organa i bubrega. Posebno se izdvojilo jedno područje gdje su autohtone zajednice imale neobično puno slučajeva raka jetre.

Trag pesticida u stanicama

Ono što je čudno kod tog raka jetre jest da je pogađao mlade ljude koji nisu imali cirozu. Hepatitis B se obično smatra glavnim krivcem za rak jetre, ali kod tih pacijenata virusa u krvi gotovo i nije bilo. Zato su znanstvenici posumnjali da mora postojati još nešto drugo.

Pogledali su tkivo jetre kod 36 oboljelih osoba iz tog područja i u naizgled zdravom dijelu tkiva (ne samo u samom tumoru) pronašli su prepoznatljiv trag koji ostavljaju određene štetne tvari. Te tvari ne oštećuju izravno DNK, nego zbunjuju stanicu i remete sustav koji joj govori koji je njen zadatak u tijelu.

Taj trag nisu pronašli kod usporedivih pacijenata iz Francuske, Tajvana i Turske što je navelo znanstvenike da posumnjaju da kronična izloženost pesticidima remeti taj sustav i čini stanice ranjivijima, tako da onda neki dodatni okidač (npr. i blaga infekcija hepatitisom B) dovodi do zloćudne transformacije stanice.
 

Može li izloženost roditelja pesticidima povećati rizik od razvoja raka kod djece?

Posebno osjetljivo pitanje predstavlja rak u djece. Ako pesticidi imaju ulogu u nastanku dječjih tumora, izloženost se ne mora odnositi samo na dijete. Istraživanja zato promatraju izloženost roditelja prije začeća, tijekom trudnoće i nakon rođenja djeteta.

Jedan sustavni pregled obuhvatio je 20 studija objavljenih između 2003. i travnja 2023. godine. Studije su istraživale povezanost roditeljske profesionalne, okolišne ili kućne izloženosti pesticidima s rakom u djece i adolescenata do 19 godina.

U tim se istraživanjima najčešće pojavljuje leukemija

Studije su promatrale različita razdoblja izloženosti i to od nekoliko mjeseci prije začeća do razdoblja nakon rođenja. Povezanosti su pronađene u svim tim razdobljima, što se uklapa u hipotezu da bi dječji rak mogao biti povezan s vrlo ranim epigenetskim i embrionalnim promjenama.

Najčešće proučavan tip raka bila je leukemija. U pojedinim istraživanjima majčina izloženost insekticidima u kućanstvu bila je povezana s tumorima središnjeg živčanog sustava, dok su herbicidi i insekticidi bili povezani s tumorima bubrega. Organoklorni insekticidi i fungicidi povezivani su s leukemijama. Povećana učestalost leukemija zabilježena je i kod djece čiji su roditelji tijekom perinatalnog razdoblja bili profesionalno izloženi pesticidima.

Zabilježena je i povezanost između života u blizini poljoprivrednih površina ili vinograda i određenih dječjih tumora. Autori pritom ističu i fiziološku ranjivost djece. Dječja jetra još ne proizvodi dovoljno enzima koji razgrađuju toksine, a ponašanje poput stavljanja ruku i predmeta u usta može povećati mogućnost slučajnog unosa pesticida u kućnom okruženju.

Kontroverzni glifosat

Glifosat je najpoznatiji i ujedno najkorišteniji herbicid na svijetu, ali i jedan od najspornijih. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala ga je u skupinu "vjerojatno kancerogeno za ljude", uglavnom zbog dokaza koji ga povezuju s ne-Hodgkinovim limfomom.

No ta veza nije jednoznačna jer ranije spomenuti pregledi istraživanja pokazali su da se zaključci o glifosatu i tom tipu raka dosta razlikuju od studije do studije.

Osim samog glifosata, spominju se i gotovi proizvodi u kojima se on prodaje, kao i njihovi drugi sastojci, a slična se povezanost s pojedinim vrstama raka istraživala i za dva druga sredstva za suzbijanje štetnika — malation i diazinon. Problem je isti kao i kod ostalih pesticida tj. teško je precizno izmjeriti koliko je tko zapravo bio izložen tim tvarima, pa je i istraživanja teško uspoređivati.

Možemo li zaključiti da pesticidi uzrokuju rak?

Tri različita pristupa istraživanju, koji uključuju pregled desetljeća epidemioloških istraživanja, izradu geografske karte stvarne okolišne izloženosti i analizu roditeljske izloženosti u kontekstu dječjeg raka daju zanimljivu, ali i dalje nejasnu sliku o utjecaju pesticida na rizik od raka.
Prvi pristup upozorava da ukupni epidemiološki dokazi nisu dovoljno snažni ni dosljedni da bi se mogla izreći jednostavna tvrdnja da profesionalna izloženost pesticidima uzrokuje rak. Istodobno, pojedine povezanosti ne mogu se potpuno zanemariti.

Drugi pristup, koji je korišten u najnovijoj studiji, pokazuje kako bi se istraživanje moglo približiti stvarnim uvjetima u kojima ljudi žive. Umjesto promatranja jedne kemikalije, procjenjuju se složene smjese pesticida u okolišu, a zatim se njihova prostorna raspodjela povezuje s podacima o raku i molekularnim promjenama u tkivu.

Treći pristup podsjeća da se pitanje izloženosti ne mora zaustaviti na osobi koja je oboljela. Kod dječjih tumora potencijalno je važno ono čemu su roditelji bili izloženi prije začeća, tijekom trudnoće i nakon rođenja.

Za konačan odgovor odgovor uzrokuju li pesticidi rak potrebni su precizniji podaci o konkretnoj tvari, vrsti i intenzitetu izloženosti te bolja povezanost epidemiologije, toksikologije i molekularne biologije. 

Onima koji su već oboljeli ovo ne daje jasan odgovor zašto se to dogodilo baš njima jer rak rijetko ima jedan uzrok. Ali svaki korak bliže razumijevanju izloženosti pesticidima znači i korak bliže boljoj zaštiti onih koji tek dolaze.

Literatura:

• Honles J, Cerapio JP, Monge C, et al. Mapping pesticide mixtures to cancer risk at the country scale with spatial exposomics. Nat Health. 2026;1(5):520-531. 
• Burns CJ, Juberg DR. Cancer and occupational exposure to pesticides: an umbrella review. Int Arch Occup Environ Health. 2021;94(5):945-957. 
• Soares MR, Rocon PC, Andrade ACS, Pignati WA. Exposição parental ambiental e ocupacional aos agrotóxicos e câncer infantojuvenil: uma revisão sistemática [Parental environmental and occupational exposure to pesticides and cancer in childhood: a systematic review]. Cien Saude Colet. 2025;30(suppl 2):e01732024.