Povezanost loše regulacije razine šećera u krvi i rizika od karcinoma

Velika europska studija pokazala je da porast razine glukoze u krvi za samo 1 mmol/L povećava rizik od raka za 5% kod muškaraca i 11% kod žena.

Dijabetes i povišena razina šećera u krvi povezani su s većim rizikom od: raka gušterače, jetre, debelog crijeva, dojke, mokraćnog mjehura i endometrija (sluznice maternice), dok je rizik od raka prostate niži. Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 32 milijuna ljudi pokazala je snažnu povezanost između dijabetesa tipa 2 i pojave raka jetre, gušterače i endometrija. Druga istraživanja pokazala su da osobe s dijabetesom imaju 1,3 puta veći rizik od raka dojke i gotovo dva puta veći rizik od raka gušterače. Ipak, ta povezanost je složena jer novodijagnosticirani dijabetes ponekad može biti rani znak raka gušterače, a ne obrnuto.

Sveobuhvatni pregled 27 meta-analiza pokazao je da osobe s dijabetesom imaju oko 10% veći ukupni rizik od razvoja raka u usporedbi s osobama bez dijabetesa.

Kako dijabetes povećava rizik od raka?

Postoji nekoliko razloga zašto ljudi s dijabetesom imaju povećan rizik za razvoj raka. Ključni krivci su visok šećer u krvi, otpornost na inzulin, povećane razine inzulina i IGF-1 hormona (hormona rasta sličnog inzulinu), upalne tvari u tijelu, poremećaji masnoća u krvi, povećan leptin te snižen adiponektin. Inzulin, koji je najpoznatiji po tome što regulira šećer u krvi, zapravo pripada obitelji hormona rasta koja uključuje i IGF-1 i IGF-2. Osim što kontrolira metabolizam, inzulin također potiče rast i dijeljenje stanica, što može biti problematično. Kada tijelo postane otporno na inzulin, gušterača počinje proizvoditi još više inzulina kako bi kompenzirala tu otpornost. Taj višak inzulina, zajedno s visokim šećerom, poremećajima spolnih hormona, oksidativnim stresom i upalnim tvarima, može potaknuti razvoj raka. 

Znanstvenici su pokazali da povišene razine glukoze direktno potiču rast različitih vrsta tumorskih stanica. Posebno su ugroženi jetra i gušterača jer su izloženi visokim koncentracijama inzulina - inzulin putuje iz gušterače direktno u jetru kroz portalnu venu. Dodatno, pretilost koja često prati dijabetes sama po sebi povećava rizik od raka jer višak masnog tkiva proizvodi estrogene hormone, upalne tvari i faktore rasta koji potiču razvoj tumora. Kronična upala povezana s viškom masnog tkiva, oslobađanje upalnih citokina te stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva oštećuju stanice i potiču rast i širenje raka po tijelu.

Uloga crijevne mikrobiote u dijabetesu i raku

U novije vrijeme sve se više govori o važnoj ulozi crijevne mikrobiote – zajednice trilijuna mikroorganizama koji žive u našem probavnom sustavu – u nastanku dijabetesa i raka. Ti mikroorganizmi uključuju bakterije, viruse, gljivice, kvasce i protozoe, koji međusobno djeluju i utječu na zdravlje domaćina, tj. čovjeka.

Zdrava mikrobiota pomaže u održavanju ravnoteže (homeostaze) u organizmu, dok njezina narušena ravnoteža – poznata kao disbioza – može potaknuti razvoj bolesti. Iako još nije do kraja razjašnjeno na koji način mikrobiota, razina šećera u krvi, inzulinska rezistencija i rak međusobno djeluju, postoje dokazi da prehrana, okolišni čimbenici i visoka konzumacija šećera mogu promijeniti sastav i funkciju crijevne mikrobiote.

Takve promjene povećavaju rizik od inzulinske rezistencije, dijabetesa i nekoliko vrsta raka, osobito onih probavnog sustava – poput raka jetre, gušterače, jednjaka te naročito raka debelog crijeva.

Točan mehanizam kojim dolazi do razvoja raka još nije u potpunosti poznat, ali se pretpostavlja da uključuje:

• kroničnu upalu,
• oslabljenu funkciju imunološkog sustava,
• stvaranje karcinogenih nusprodukata,
• te poremećaj prirodnog procesa smrti stanica (apoptoze).

Osim toga, sve više istraživanja pokazuje da određene infekcije, primjerice kandidijaza (gljivična infekcija koja je češća kod osoba s dijabetesom), mogu biti povezane s povećanim rizikom od raka.

Može li liječenje raka povisiti šećer u krvi?

U posljednjih dvadeset godina, način liječenja većine vrsta raka - bilo da se radi o tumorima krvi ili čvrstim tumorima - značajno se promijenio s pojavom ciljane terapije i imunoterapije. Za razliku od klasične kemoterapije koja najčešće nema direktan utjecaj na razinu šećera u krvi, mnogi od ovih novih lijekova mogu uzrokovati hiperglikemiju, odnosno visok šećer u krvi. Koliko često će se to dogoditi ovisi o nekoliko faktora: vrsti raka koji se liječi, drugim bolestima koje pacijent ima, lijekovima koje istovremeno uzima, specifičnom lijeku protiv raka koji se koristi te rasporedu i trajanju liječenja. Zanimljivo je da ovi lijekovi ne djeluju svi na isti način. Imunoterapijski lijekovi poput PD-1/PD-L1 i CTLA-4 inhibitora mogu smanjiti proizvodnju inzulina iz Langerhansovih otočića u gušterači, slično kao što se to događa kod dijabetesa tipa 1. S druge strane, ciljani lijekovi poput PI3K/mTOR inhibitora uzrokuju otpornost na inzulin, što više podsjeća na dijabetes tipa 2. Ova razlika u mehanizmu djelovanja važna je za liječenje i praćenje pacijenata tijekom onkološke terapije, jer zahtijeva različite pristupe u kontroli razine šećera u krvi.

Zaključak

Povezanost dijabetesa, povišene razine šećera u krvi i rizika od razvoja raka složen je, ali sve bolje razumljiv proces. Loša regulacija glukoze i inzulinska rezistencija potiču kroničnu upalu, hormonalne promjene i oksidativni stres – sve čimbenike koji stvaraju pogodno okruženje za rast tumorskih stanica. Uz to, promjene u sastavu crijevne mikrobiote i pretilost dodatno pridonose tom riziku.

S druge strane, moderne terapije protiv raka, osobito imunoterapija i ciljani lijekovi, mogu same uzrokovati povišene razine šećera u krvi, što zahtijeva pažljivo praćenje i individualan pristup liječenju.

Sve to potvrđuje koliko su metaboličko zdravlje, pravilna prehrana i kontrola glukoze ključni, ne samo u prevenciji dijabetesa nego i u smanjenju rizika od raka te boljim ishodima liječenja.

Literatura: 

• Shahid RK, Ahmed S, Le D, Yadav S. Diabetes and Cancer: Risk, Challenges, Management and Outcomes. Cancers. 2021; 13(22):5735.